pramama
poslije dana
znate da drvoredi vode do kuće onih koji drugačije vide
smišljeni puti da spokoju sliče
vode do fiskiranih stanja
nemoj da ti se ne spava JAKO
kako ti to trepćući u tami besanice nazva
tako rekoh duši svojoj napuštajući postelju leđa
za ženu
pretjerala si ženo
(moja potreba da te oplakujem neumoljiva biva)
sa tim visokoparnim metaforama
izražajem odsustva emocije
prozom u kojoj si ipak uspjela zatajiti sadržaj kojeg i nema
pretjerala si ženo
bilo je tu nekakve vode rijeka more nešto
gdje si se mogla po starinski utopiti
no ne!
ti si ravno s glavom u pećnicu
s točnim naputkom umiranja
ravno glavom u pećnicu
odpatila si se
(moja potreba da te oplakujem neumoljiva biva)
ti s kojom nikada ne bi prijateljevala
što zbog ispraznosti tvojih stremljenja
što zbog tvog lica izražaja odsustva emocija
ali ja te oplakujem
zbog nepravde koja ti je nanijeta
zbog nevidljivog boga koji te propustio pomilovati
zbog tisuće sudbina istih
moja potreba da te oplakujem neumoljiva biva
a onda je došla smrt i rekla
nećeš umrijeti
ali evo ti da znaš da se pati kad se umire
evo ti da znaš kako i koliko umirući pate
ali tebe još neću uzeti
i ne zovi me više k sebi budalo jedna!
Ponavljanje
Riječi jesu nepropadljive samo u ponavljanju
bez roka trajanja
u istosti uvijek zamjenjive a nepromijenjene bivaju
vući vraga za rep
ili dražiti svetost
riječima
učinak isti biva
Znaju oni koji su zanijemili
kako jeste
ostat ću ptica
bez predumišljaja
jer smišljena sam prije rođenja davno
ništa tu nije planirano s moje strane
ja mogu mijenjati neba i obzore i to je više nego dosta
